U biti sada ne znam ni šta da napišem. Kao… trebala bih nešto pametno ali u ovom trenutku pamet mi pase travu s ostalim ovcama. Kao što napisah u naslovu, slušam Balaša i to onu Namćoru pjesmu vrtim već pedeseti put. Nekako mi baš paše uz raspoloženje. Nije da sam danas nešto posebno namćorasta ali čovjek lijepo nabroja sve stvari koje me inače muče iz bliže okoline. Ha… kakva li je onda daljnja?! Wtf, znala sam da ću kakiti večeras, oh pameti dosta je bilo krkanja, vraćaj se!
U podnaslovu je ostalo za vijeke vjekova: ”Ludnica je kanda otključana širom ostala…” i nemam namjeru maknuti.
Čovječe, pa ovo je za upucati se…
Još kad bih znala ubaciti sliku ovdje, eh…
